ISMET BAŠIĆ: Prvi poslijeratni voz iz Maglaja

24.08.2015. 17:48 0

RTV Maglaj je jedna od ključnih adresa novije historije naše općine, a što svjedoče višestrani snimci događaja koje je dokumentirala spomenuta medijska kuća. Snimak Ismeta Bašića, neafirmisanog maglajskog pjesnika, ustupljen je članu njegove porodice iz arhive RTV Maglaj. Nakon nekoliko godina predomišljanja, kako navodi, odlučio je javno objaviti na svom kanalu internetske videoplatforme. Pogledajte videosnimak u kojem Maglajlija čita autorsku pjesmu o prvom poslijeratnom vozu iščekujući polazak za Zenicu.

VIDEO

Uz ljudske patnje, žrtve i materijalna razaranja, snažan duh maglajskog čovjeka obilježio je ratne devedesete godine. Ismet Bašić, iako još nikad knjigom ozvaničen maglajski pjesnik, dobro je poznat starijoj generaciji Maglajlija.

Rođen je u Maglaju, u donjoj mahali Starog grada, gdje je živio do posljednjih dana svoga života. Sa suprugom Zulejhom dobio je petero djece, dva sina i tri kćerke. Bavio se građevinsko-molerskim radovima othranivši porodicu i tako dočekavši 12-ero unučadi.

Pored svakodnevnih životnih obaveza, pisao je pjesme u raznim prilikama i s različitim povodima.

Korpus neobjavljenih pjesama ostao je poslije njegovog života, a kojeg je preuzeo i sačuvao Almir Đuhera, njegov unuk. Pjesme obiluju strofičnom organizacijom popraćene nezaobilaznom rimom. Motivi pjesama su svakodnevnica jednog 'malog' čovjeka ispunjenog ljubavlju, nadanjima, željama, te neizbježnim nedaćama.

Došo didi, prvi voz da vidi , otpočinje Bašić prve stihove kojima iskazuje radost viđenja voza nakon dugih ratnih godina. Radovanje vozu svojstveno je najmlađima, ali ovdje biva poistovjećeno s njime i radovanje najstarijih. Ratne dogodovštine dovele su sve generacije u isti koš radovanja najobičnijim stvarima.

Stihom nit se plaši, niti koga stidi iskazana je hrabrost i nevinost maglajskog čovjeka spram dešavanja u ratnim događajima. Želja za životom, mirom, suživotom i slobodnim kretanjem neprikriveno obilježava pjesmu. U posljednjim stihovima primjećuje se zakletva soli mi i hljeba  koja zapravo razotkriva koliki značaj imaju so i hljeb za čovjeka iz rata. Uistinu, čovjek se inače zaklinje nečim što mu izninmno vrijedi...

Veliki broj pjesnika postao je poznat poslije smrti, posthumno, a što budi nadu da bi Maglajlije mogle imati još jednog predstavnika u zvaničnoj bosanskohercegovačkoj književnosti.  

Budi u toku - www.maglajinfo.com