Priča Kemala Čopre iz knjige ''Hadžibeg'' o Maglaju

6.11.2017. 15:47 0

Donosimo priču Kemala Čopre o Maglaju iz njegove knjige ''Hadžibeg''.

U organizaciji JU Biblioteka Maglaj u srijedu, 8. novembra bit će upriličena promocija zanimljivog proznog rada autora Kemala Čopre pod nazivom „Hadžibeg“. 

Autor u uvodnom dijelu, u Uputstvu za čitanje, kaže: “Prije nego što počnete čitati „resetujte“ Vaš um i otvorite Vaša srca. Tek tada bi mogli pronaći ono za čim ste svo ovo vrijeme tragali, a da niste ni znali šta Vam to nedostaje sve ove godine i kod ovolike ljepote i blagodeti oko Vas.“

Knjiga pisana prostim narodnim jezikom, puna arhaizama, germanizama, puna razmišljanja običnog bosanskog čovjeka koji u sebi dvoji: “Kako je krenulo na cijelom dunjaluku će bit isto. Sve ćeš moći kupiti, a nigdje nećeš moći naći duše i dobrog insana.“ 

Promocija knjige „Hadžibeg“ bit će organizirana u srijedu, 8. novembra, od 18,00 sati u čitaonici maglajske biblioteke. 

Povodom promocije Kemal Čopra na svom facebook profilu najavio je dolazak u Maglaj te je objavio priču iz njegove knjige ''Hadžibeg'' 2015. koju u nastavku objavljujemo bez ispravki. 

K'o što svi znate 8.11. ove godine, valja mi ić u Maglaj u gradsku biblioteku, a bezbeli da ne znate da je u mene mati imala sestru u Maglaju pa bi ti mi, birvaktile, svako ljeto za školski raspust na voz i u Maglaj. 

Propo, prošo, nek je raspust došo.

Mati bi napeci pun onaj velki valjnig gurabija, zamotaj bi hin u bošču da omekšaju dok ne krenemo, a mi djeca bi oblijeći oko onih gurabija, al nismo smijeli nijedne jamit dok ne dođemo u tetke. Ha bi sjeli u voz na one drvene klupe, mati bi počmi vadit sve je'no po je'no što je nakuhala i napekla, jer dug je to put, ne valja gladan bit.

Ponesi bi i kantu mješane marmelade ko da u Maglaju nije bilo kupit, al eto. Čim bi prođi Zenicu, mati bi nas nabrzaj prema izlazu i mi bi ti po taj vakat stoj između vagona nako sa kuferom, kanticom mješane marmelade i boščom punom gurabija. Morali smo se od nje držat za ruke da se ne bi izgubili, šta li. Klepeće onaj ćiro, hem škripi i ispušća paru, a sve na nas. Prođe i taj vakat kako mi visimo između vagona, nailaze kondukteri, milicija i govore njojzi: Ženo draga, uvedi tu djecu unutra, pomešće ih vjetar, a do Maglaja imaš još kol'ko ho'š.

Ona ni mukajeta: Svoj ti poso, more voz prošišat i ko zna đi bi nas odveo, i haj se ti vrati otale.

Prije nisi mogo prepoznat Maglaj po kuhanim jajima i ko da je, da izvineš neko prno, jerbo nije bilo one fabrike. Žepče, Zavidovići, onaj narod izlazi, unilazi, a mi stojimo kako stojimo i čekamo kad će Maglaj.

Stade voz u Maglaju, tek tada nastade panika. Valjalo je nać kakog finog čojeka da primi kufer, marmeladu i onu bošču sa gurabijama, a bome i nas, jerbo su one basamake povisoke a mi pomalehni. Ne do Bog more voz i krenut, a djeca ostat, ne bi sebi ukabulila, veli u mene mati.

Izađosmo nekako, garavi od one pare, ko da smo iz rudnika izašli, a noge nam sve klecaju kolko smo ih protresli stojući taj vakat izmeđ vagona. I mi ti otale pjehe kod tetke, a moja bi mati sve do Misurića ponavljala:

E moja sestro, što si ti deverli glave, đi se udade iz nakog Sarajva.

Mi bi morali sve jarkom do tetkine kuće, jer bi nas moglo klepit kako avto kad bi naniđi jenom jal nijenom do tetkine kuće. Nije onda bilo bogzna kakih avta, ko danas. U mene buraz, bio stariji nosi onu bošču sa gurabijama, poteška bila, sve se zanosi, a ja kanticu sa mješanom marmeladom, a mati onaj žuti kufer, sva se nagela na nas, ko da je sad gledam.

U mene cipele, burazove, za dva broja veće pa mi mati turila novina i naprijed i nazad, al džabe, one landaraju i tamo i vamo, a u buraza nove, ubiše ga. Valja to razgazit. Da sam bogdom u zepama kreno, al šta ćeš, valja se uredit za puta.

Plaho bi nam bidni u Misurićima, kod tetke. Dole Bosna, a gore potoci, brda, šume...

Povazdan bi lovi ribu il gonjaj tetkov točak. Kad bi nestalo gurabija, morali smo nazad. Gotov raspust. Kad bi se vraćaj nismo morali ketit taj vakat između vagona, jer nam je mati govorila:

Sjedite djeco, Sarajvo ne mereš ni mašit ni prošitat, jer od Sarajva vam nejma dalje.

Iz knjige Hadžibeg 2015

Budi u toku - www.maglajinfo.com