Doktor medicine

Dr. Edin Begić: Statini, lijekovi za snižavanje holesterola

2.02.2018. 18:44 0

Izbor pojedinih statina bi trebalo da se zasniva na efikasnosti iz kliničkih studija i cijeni. Činjenica je da je upotreba statina dubiozna, ali u kompleksnom farmakološkom tretmanu za povišene vrijednosti holesterola ili za prevenciju kardiovaskularnog rizika imaju svoje mjesto i ulogu. Propisivanje statina je vrlo neujednačeno, u bogatim sredinama ih uzimaju osobe kojima nisu od koristi, a u siromašnim ih ne dobija znatan broj bolesnika kojima bi vjerovatno produžili život. Činjenica je isto da uzimanje statina, bez promjene životnog stila i dovoljnog stepena fizičke aktivnosti, uz adekvatnu ishranu, i nema velikog smisla, piše u tekstu za portal Maglajinfo.com doktor Edin Begić.

Laboratorijska efikasnost statina ispoljava se najviše u sniženje koncentracije ukupnog holesterola i aterogene (“lose”) frakcije LDL holesterola. Statini snižavaju LDL holesterol za 20-55% zavisno od primijenjene doze i vrste studija.

Ekvivalentne doze statina su sljedeće: 10mg atorvastatina = 20mg simvastatina = 40mg pravastatina = 80mg fluvastatina. Rosuvastatin, se ne uklapa ovaj niz, jer je četiri puta aktivniji od atorvastatina (prihvaćena je tvrdnja da je 5mg rosuvastatina ekvivalentna doza 10mg atorvastatina).

Svi statini ostvaruju platoefekt u odnosu na sniženje LDL holesterola (stepen sniženja holesterola koji ostvari početna doza lijeka je najveći, dok se pri povećanju, odnosno dupliranju doze, efikasnost smanjuje).

Statini snižavaju LDL holesterol više nego drugi lijekovi, ali ni najveće doze ne snižavaju LDL ispod ciljnih vrijednosti kod prekog 50% bolesnika. Statini ne snižavaju tako dobro trigliceride (osim ako se ne primijene maksimalne doze; lijek izbora za izolovane hipertrigliciridemije su fibrati i nikotinska kiselina).

Mehanizam djelovanja statina je inhibicija enzima HMG CoA reduktaze, koja je ključna za sintezu holesterola. Sniženju LDL holesterola vjerovatno doprinosi i činjenica da povećani broj LDL receptora povećava klirens iz plazme i IDL i VLDL čestica, koji su prekursori LDL, kao i usljed inhibicije sinteze VLDL čestica u jetri zbog inhibicije sinteze holesterola. Uticaj statina na povišenje HLD (“dobrog”) holesterola jesu mala, dosta upitna, te terapiju ne bi trebalo dodatno usmjeravati na korekciju ove frakcije.

Cilj statina je u suštini snižavanje povišenih koncentracija ukupnog i LDL-holesterola i povišenje koncentracije HDL holesterola. To je uloga statina u primarnoj prevenciji kardiovaskularnih oboljenja. Statini imaju svoju ulogu i u sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnog rizika kod pacijenata sa kliničkim simptomima koronarne patologije, nakon prelezanog infarkta miokarda, kod bolesti perifernih arterija i cerebrovaskularnih bolesti.

Porijeklo statina je raznoliko, lovastatin se dobija iz kulture gljivica, simvastatin i pravastatin su polusintetski derivati (nastali iz strukture lovastatina), a fluvastatin, atorvastatin i rosuvastatin se dobijaju kompletno sistemskim putem.

Atorvastatin je najviše propisivani lijek od svih statina. Rosuvastatin je novi lijek, te rezultati mnogobrojnih pojedinačnih studija ukazuju na superiornost rosuvastatina u raznim populacijama u snižavanju LDL holesterola.

I pored više dokaza efikasnosti statina u kliničkim studijama, metaanalize ukazuju da ukupna klinička efikasnost statina, nije tako velika kao što ističu promotori statina, i da su statini vjerovatno precijenjeni lijekovi, jer iako smanjuju morbiditet i mortalitet, u sekundarnoj prevenciji treba liječiti mnogo bolesnika da bi se spriječio jedan klinički događaj (NNT (number needed to treat) - NNT=100 za bolesnike visokog rizika, NNT= 250 za bolesnike niskog rizika).

Statini imaju još nedostataka: u primarnoj prevenciji ne smanjuju morbiditet i mortalitet, ne poboljšavaju kvalitet života, te imaju vrlo visoku cijena za malu i neizvjesnu korist. Indikacije za upotrebu su primarna hiperholesterolemija, mješovite dislipidiemije, te smanjivanje kardivaskularnog rizika (sekundarna prevencija).

Svi statini se uzimaju jednom dnevno, i to navečer. Atorvastatin ima dugo poluvrijeme eliminacije i može se uzimati u bilo koje doba dana.

Moderne preporuke insistiraju na:

• svi simptomatski bolesnici treba da dobijaju statine u dozama koje snižavaju LDL holesterol do ciljnih vrijednosti,
• osobe bez simptoma ali sa 10-godišnjim kardivaskularnim rizikom >20% treba da dobiju lijekove koje će obezbijediti sniženje holesterola do ciljanih vrijednosti,
• početna doza treba da bude ona koja može da ostvari ciljno sniženje LDL holesterola.

Početne doze za atorvastatin su 10mg, a za rosuvastatin 5-10 mg. Kod starijih osoba, kao i kod bolesnika sa hepatičkom ili renalnom insuficijencijom mogu biti dovoljne i upola manje doze.

Izbor pojedinih statina bi trebalo da se zasniva na efikasnosti iz kliničkih studija i cijeni. Činjenica je da je upotreba statina dubiozna, ali u kompleksnom farmakološkom tretmanu za povišene vrijednosti holesterola ili za prevenciju kardiovaskularnog rizika imaju svoje mjesto i ulogu.

Propisivanje statina je vrlo neujednačeno, u bogatim sredinama ih uzimaju osobe kojima nisu od koristi, a u siromašnim ih ne dobija znatan broj bolesnika koji bi vjerovatno produžili život.

Činjenica je isto da uzimanje statina, bez promjene životnog stila i dovoljnog stepena fizičke aktivnosti, uz adekvatnu ishranu, i nema velikog smisla.

Neželjeni efekti se svode na određeni stepen hepatotoksičnosti (kontraindicirani u akutnim bolestima jetre). Mogu dovesti do povišenja nivoa transaminaza. Miopatija je najčešći neželjeni efekat. Upotreba statina zajedno sa gemfibrozilom, makrolidnim antibioticima, ciklosporinom i antigljivičnim preparatima, može dovesti do povećanog rizika od pojave miopatije (ili eventualno rabdomiolize).

Upotreba sa fenofibratima je dozvoljena, ako statini ili fibrati (fibrate se daju u maksimalnoj dozi) ne mogu samostalno da utiču na vrijednosti LDL holesterola. Trudnoća i dojenje su kontraindikacije za statine. Od statina jedino se rosuvastatin metabolizira preko CYP2C9, a ostali preko CYP3A4. Interakcija sa CYP3A4 je posebno problematična jer može povećati koncentraciju statina, što dovodi do povećanog rizika za miotoksičnost, te ljekari trebaju imati ovu informaciju na umu, u slučaju kompleksne farmakološke terapije, te eventualnih interakcija lijekova.

Statini potenciraju dejstvo oralnih antikoagulanasa, što može izazvati krvarenje. INR i protrombinsko vrijeme su u kliničkim studijama bili produženi za dva puta, te treba pojačati kontrolu koagulacije, prije terapije statinima. Upotreba atorvastatina i digoksina, teoretski može dovesti do intoksikacije digitalisom, te bi trebalo kontrolisati i nivo digoksina u krvi, ako je istovremena upotreba.

Treba naglasiti da upotreba atorvastatina kod dijabetičara ima svojih prednosti. Rosuvastatin nema anti-proteinurijski efekat, za razliku od atorvastatina (povećava stopu glomerularne filtracije, smanjuje proteinuriju).

U završnim fazama je ispitivanje “superstatini” koji agresivno snižavaju holesterol (snižavaju LDL holesterol do 65%).

Budi u toku - www.maglajinfo.com