Poznati maglajski penzioner

Fikret Herceg: Osamdeset druga mi je godina, sve sam ispostio od A do Ž

7.07.2016. 12:59 0

U toku našeg intervjua, pored proteklih ramazanskih dogodovština, Herceg pripovijeda svoje viđenje današnjeg Starog grada, maglajskih žena, savremene tehnologije, Angele Merkel i Arapskog proljeća, sjeća se priče o Edhemu Mulabdiću, te iznosi svoj stav po pitanju vjerskog savjetovanja drugih i načina međusobnog ophođenja. Za kraj razgovora poručuje Maglajlijama međusobno izmirenje sa čestitkom Bajram šerif mubarek olsun.

Fikret Herceg je dobro poznati maglajski penzioner i vrlo rado viđen poznanik mnogim Maglajlijama. Rođen 28.2.1935. godine, pedesotogodišnji bračni drug, te otac Aide i Amire. Vrlo rano je ostao bez majke, još dok je bio momak. Kako kaže, žive poznanike njegove generacije može nabrojati na prste i ističe da se uvijek pripremao za odlazak s ovog svijeta, mada navodi da se ne opterećuje time. Najveća želja mu je, a za koju moli i Allaha, dž.š., da ode s ovog svijeta ,,čistih računa''.

- Osamdeset druga mi je godina. Sve sam ispostio, od A do Ž. Sve sabahe sam ovog ramazana klanj'o, i sve teravije, u džamiji Kuršumliji. A najdraže mi je još i to što od Nove godine do današnjeg dana (oko 180 dana) nisam samo dva sabaha klanj'o u Kuršumliji džamiji. Morem ja lagati ljudima, al' ne mogu Allahu dž.š.. Osjećam se dobro, jako se dobro osjećam. Jest da sam nekad malo malaksao iza podne, ali nisam osjećao ni glad ni žeđ. Da reknem ,,žedan sam'' i da ne mogu trpiti, to nije bilo, priča na početku razgovora za Maglajinfo.com Fikret. 

Prisjeća se nekadašnjih iftara dok je bio duhandžija i pripovijeda iftar kada je prestao trošiti cigarete.

- Ja sam pušio, 40 komada mi je bilo malo. I došao je vakat kad sam ja sjeo ručati (iftar) i onda, nisam uzeo ni dva zalogaja i mislim kad ću završiti da ja to... (zapalim). Jesi ti dotle doš'o Fikrete? - pitao se. Nije se lahko proći. To je isto vrsta droge, isto, kaže Herceg. 

Dalje u razgovoru Fikret govori šta je to novo u ramazanskim danima. 

- Nova je tehnologija. Prije su ljudi bili zadovoljni s ibadetom. Ako je postio, on je bio zadovoljan s onim što je činio. Obrađivale se zemlje. Jedan stari Meho Gračo, zasukao ovako rukave i pravi uže, onim što će se vezati snopovi. On je postio. I drugi su postili. I nije bilo zvučnika. Meni zvučnici probiše uši. Kome ne smetaju, nek' ne smetaju. Meni smetaju! (Fikret Herceg ima pomoćni aparatić za sluh). Ovi vanjski, on treba, priča Fikret. 

Fikret Herceg je za arhivu MIZ-a Maglaj po sjećanju nabrojao 46. trgovinskih radnji u Starom gradu, u gornjem i donjem dijelu, te naveo zanimanja i imena vlasnika.

- Sad kad bih poš'o brojati, ne mereš ih sve izbrojati. Ovdje nije bilo, u čaršiji ovoj, nije bilo slobodno 2 kvadratna metra. Sve je bilo zauzeto! Meho Musaefendić, muhtar za Donju mahalu, imao je radnju i krpio je krpe, al' iz ta 2 kvadratna metra izdržavao je djecu. Njegov sin Hašim završio je školu i bio je nastavnik. Iz ta 2 metra ga je on školovao, navodi Herceg u razgovoru za naš portal. 

Oko desetak godina ,,prije rata'' Fikret je proveo u Njemačkoj kao gastarbajter i vrlo pozitivno priča o tadašnjim i današnjim Njemcima.

- Ono što sam prometnuo deset godina u Njemačkoj, to mi nije žao. To je kulturan narod. Ako nema muslimana, imaju islama. Evo sad, uzmi ti ove muhadžire iz arapskog svijeta (misleći na Arapsko proljeće). Zar je trebalo da oni idu iz onih bogatih arapskih zemalja, umjesto da im oni kažu stop, ima ovdje da budeš, ti si naš! (misleći na bogate arapske zemlje koje nisu u ratu.) Meni je Angela Merkel, da ti kažem iskreno, legla u moja prsa. To je jedna fina žena, to stvarno treba tražiti. Na televiziji kad je rekla za one muhadžire koji dolaze: ,,Nije lahko, al' dobro nam došli'', ona je mene natjerala da plačem, kod kuće, sam kod televizora, govori Fikret. 

Herceg ide svako jutro na sabah u džamiju Kuršumliju, bio on u 4.40 ili u 6.40 sati, kiša ili snijeg, te pripovijeda jedno svoje interesantno zapažanje o maglajskim ženama.

- Kad idem izjutra, više žena ide na posao nego muškaraca. Maglaj (misleći na Stari grad) je postao predratni Šeher. Broji kuće u kojim nema (ljudi), koliko ih je srušeno. Uglavnom, kako se šta ruši, niko ništa ne pravi. Eh sad, ko je za to kriv, ne merem niukog upreti prstom.

Fikret ima naslijeđenu zemlju u gornjem dijelu Starog grada, mjesto zvano Dundulovo, te naglašava da se preporodi šetajući i radeći na njivi i oko voća.

- U mene škripi u prsima, a jesam li Orašje mašio, k'o da sam novu mašinu metnuo u prsa, kaže nam kroz osmijeh Fikret. Dodaje da je i u toku ovog ramazana sušio i kupio sijeno, iako je postio.

Razgovarajući o vjeri, iznosi svoj stav da mlađe treba savjetovati i podsticati, ali da punoljetne ne bi trebalo mnogo iritirati jer ne zna kako će čovjek reagirati. Herceg veli da čovjek treba biti oprezan u tim stvarima kako se sagovornik ne bi izazvao u negativnom kontekstu, pa da ne kaže ili ne uradi ono što inače nije dobro po vjeri, a da sam vjernik bude uzrok toga.

- Ako je čovjek punoljetan, onda je bolje da u njeg ne diraš. Ko zna šta će izvaliti. Pogriješit ćeš, pogriješit će, i eto na tvoju adresu. Najviše treba međusobnog razumijevanja i uvažavanja između ljudi i vjeroispovijesti, jer su i druge vjere zasnovane na Božijim objavama, te ističe da mu ne smeta zvono sa crkve i da drugima ne bi trebao smetati ezan s munare džamije, poručuje Herceg. 

Pred kraj razgovora se sjeća doživljaja iz djetinjstva kada je italijanska vojna jedinica, smještena u Maglaju u toku ondašnjeg rata, došla njima pred avliju u Starom gradu, kada je njegov otac uzeo tepsiju pite ispred njih sedmero djece koji su sjeli ručati i odnio vojnicima da se počaste.

- Tada sam prvi put čuo riječi: ,,Gracie tata, gracie mama!'', govori Fikret. 

Nakon što je podijelio s nama dogodovštine o Edhemu Mulabdiću, njegovom progonu od tadašnje političke elite diveći se imanu (vjeri) njegovog prijatelja koji je dijelio penziju popola s njim, dodaje: ,,Poželio bih Maglajlijama, ako su zakuhali, da se izmire što prije. Bajram šerif mubarek olsun."

Budi u toku - www.maglajinfo.com