Veliki lokalpatriota

Dr.spec. Sanja Ilhana Obralić: Nemamo mentalitet pobjednika

17.01.2018. 17:12 0

Dr.spec. Sanja Ilhana Obralić prva je Maglajka sa titulom specijaliste iz oralne hirurgije.

Dr.spec. Sanja Ilhana Obralić prva je Maglajka sa titulom specijaliste iz oralne hirurgije. Rođena u Bugojnu kao kćerka rukometne legende Mahmuta Maše Obralića i ekonomistice Vesne Obralić, najponosnija je kaže na titulu starije sestre Anisi. U svom rezimeu može se pohvaliti titulama učenice i studenta generacije, učesnicom mnogih konferencija i simpozijuma iz oblasti stomatologije ali i akitvizmom koj iispoljava djelovanjem pri Udruženjima „Umero“ i „Dictum Factum“ u Maglaju kao i Stomatološkoj komori Federacije BiH.

U izuzetno prijatnom ambijentu njene privatne ordinacije na novoj lokaciji u Aleji ljijana, između dva tretmana doktorica Sanja je s osmijehom na licu pristala odgovoriti na naša pitanja i upoznati nas sa ljepšom stranom ove plemenite struke ali i razlozima zašto je prvenstveno veliki lokalpatriota i optimista u potencijale koje Maglaj neupitno posjeduje.

Na koji poslovni uspjeh ste posebno ponosni?

Na želju za uspjehom, na pomalo luđačku želju za donkihotovskom borbom u sredini kakva je BiH. Bilo bi isuviše uobraženo od mene da se već sada smatram uspješnom. Volim reći da sam napravila dobre temelje da bi se kuća uspjeha gradila. Ponosna sam na pohvale kolega koje mi prenesu pacijenti. Ponosna sam na vlastiti stav i to što se ne ponašam kao beskičmenjak. Ponosna sam na rizik u koji svjesno ulazim prilikom svakog novog koraka, na spremnost da proširim vidike i da svoj posao učinim interesantnim i samoj sebi, a da pri tome razbijam predrasude i strahove o stomatologiji. Ponosna sam na svaku novu naučenu riječ ili vještinu, a još više ponosna ako istu primjenim. I da, svakako ponosna što sam prvi specijalista oralne hirurgije u Maglaju.

Šta vas motiviše?

Po prirodi sam radoholik, neiskorišteno vrijeme mi je najveći neprijatelj. I opet želja. Želja da ostvarim vlastite ciljeve. Da me pogrešno ne shvatite, nije to gomila materijalnih ciljeva, ali kada sebi ne postavite cilj onda ne znate ni kud idete. I takvo lutanje vas nikud ne dovede. Sestra mi je vječna motivacija. Na jednoj radionici sa mladima u Maglaju sam rekla da kad pogledam nju shvatim da nemam pravo reći da ja nešto ne mogu. I dalje tako mislim. Čak i beznađe u kakvom se trenutno naše društvo nalazi može biti motiv. Motiv je biti prvi i započeti jednu drugačiju eru, na poslu ili u životu. Ponekad to ćak graniči i sa halucinacijama, ali zona komfora nikad ne daje velike rezultate. Rizik ipak da.

Kako se nosite sa predrasudama o tome da je stomatologija tipični “muški posao”?

Studija iz 2016. godine iz Australije pokazuje da je tu prvi put veći broj žena stomatologa nego muškaraca. U 2015. godini u SAD je porastao broj prijavljenih ženskih studenata stomatologije dok je broj muških studenata u padu. Ako kročite na Stomatološki fakultet u Sarajevu, vidjećete da je također više studentica nego studenata. No, kasnije dolazi do promjena što zbog privatnih razloga što zbog samopromocije kojoj  su muškarci skloni. U našoj sredini uzimamo u obzir i sklonost pacijenata da vjeruju u mušku ruku, jer smo još uvijek poprilično patrijarhalna sredina. No, mišljenja sam da ne treba zanemariti karakteristike i prednosti žena u stomatologiji. Priznajem da je stomatologija u privatnoj praksi izuzetno naporan i težak posao, i fizički i mentalno. U pojedinim momentima istovremeno ste i umjetnik i psiholog i inžinjer i ljekar, a na sve to i menadžer. Žene su sklone multitaskingu, vrlo često koriste suptilniji pristup pacijentu. Daću si za pravo da kažem da više slušaju i polažu na kartu povjerenja. U stomatologiji, naročito u hirurgiji je jako važno da vam pacijenti vjeruju, a to povjerenje morate opravdati znanjem i vještinom. Treba imati hrabrosti biti žena u muškom svijetu i muškoj profesiji. Imala sam priliku učiti i od jednih i od drugih i moram priznati da je kombinacija fascinantna. Ima situacija kada je važna odvažnost muškarca u profesiji, ali i onih u kojima suptilnost žene bude kap koja je bitna za čašu uspjeha. Predrasude vam samo ograničavaju pogled i ograničavaju mogućnosti, kad odlučite preskočiti ih, onda upoznate izazove i uspjehe.

Da li je ženski potencijal potcijenjen i nedovoljno iskorišten? I zašto?

Da li je potcijenjen intelektualni potencijal uopšte? Nisam izrazita feministkinja, i ne podržavam podjelu na muško nešto i žensko nešto. Bitno je razmišljati o funkcionalnoj cjelini. Individualne karakteristike pojedinca treba koristiti i naglašavati, i poticati razvoj istih, ali i sinhronizirati to u tim. Moj posao je o timu ovisan, u privatnoj praksi se trudim graditi funkcionalan, i uspješan tim sa jasnim zaduženjima. Svako ima svoja zaduženja i tu mora biti besprijekoran. Pokušavate zadatke podijeliti prema individualnim kvalitetama, da biste ostvarili maksimalan uspjeh. Ako neko posjeduje izražene organizacijske sposobnosti, povjerit ću mu taj zadatak neovisno o tome da li je muško ili žensko. Ponovit ću, patrijarhalna smo sredina, još uvijek, dobrim dijelom krive su i žene za to. Mislim da bi trebale biti odvažnije u sticanju znanja i obrazovanja i korištenju istog. Psihološka snaga žene, ojačana njenim kvalitetnim, funkcionalnim, formalnim i neformalnim obrazovanjem je neprikosnoven potencijal kada se umije afirmativno iskoristiti.

Zašto je konačni izbor za razvijanje posla bio Maglaj?

To je najteži put. Maglaj boluje od „sarajevskog sindroma“. Nema idola, nema velikih i priznatih vlastitih stručnjaka, ne oprašta uspjeh. Tuđa trava je uvijek zelenija, kaže poslovica. „Sve je im'o, ništa im'o nije“. Mediokritet je motiv i poticaj, za pobjeći od njega. Bosanskohercegovački ratni hirurzi nisu bili dobri zato što su imali sve nadohvat ruke, nego zato što su od svega što (ni)su imali znali izvući najbolje. Ako zanemarim to što sam porijeklom Maglajka, možda je ipak inat jedini razlog. Bilo je i ima ponuda za otići – Njemačka, UAE, Zagreb, pa čak i Sarajevo, i još niz drugih. Ne kažem da ih nekad neću prihvatiti, ali zasad Maglaj je nešto što je davalo dovoljno otpora da bude inspiracija, i što ostvaruje kontinuitet u tome da inspiriše moju borbu sa vjetrenjačama. Nemamo mentalitet pobjednika. Da imamo, daleko bismo stigli uz sav ljudski potencijal koji imamo, na svim poljima. Dugo sam bila najmlađi stomatolog u gradu, nisam sigurna, ali mislim da sam sad već i najmlađi specijalista ljekar. Još uvijek sa željom da ovom gradu uporno nudim nešto novo.

Na šta se posebno fokusirate u kontaktu s pacijentima?

Ordinacija je od samog početka prepoznatljiva po toplom, ljubaznom i prijateljskom pristupu pacijentima, nesvakidašnjem ambijentu. Raspoloženi smo saslušati želje pacijenata, ali i suočiti ih sa realnim mogućnostima. Ključ uspjeha je timski rad, gdje je pacijent aktivan sudionik. Nastojimo biti korektni i profesionalni. Nudimo svoj stručni maksimum uz maksimalno poštovanje pacijenta, ali i vlastitog integriteta.

Kako i kada se opuštate?

Opuštanje je relativan pojam kod radoholičara, ako kažem da me čitanje opušta, onda će biti jasno da i stručna literatura dođe da zauzme svoje vrijeme u mom slobodnom vremenu. Kuham, i u tome uživam kao i u vožnji i putovanjima. Ne volim isprane citate i fraze, ali moguće je biti opušten i na poslu kog volite.

Budi u toku - www.maglajinfo.com