Da se ponovo rodi, opet bi bio vatrogasac

Ferid Pašić: Cijeli život sam proveo između vatre i vode

5.05.2016. 21:15 0

Jedan od najstarijih vatrogasaca u Maglaju Ferid Pašić svoje najljepše godine života posvetio je dobrovoljnom angažovanju u Vatrogasnoj službi. Rođen je 06.07.1947. godine u Maglaju. Djetinjstvo je proveo na Bijeloj Ploči, a poslije osmogodišnjeg školovanja upisao srednju Elektrotehničku školu. Nakon toga odlazi u vojsku i po dolasku pronalazi zaposlenje u Komunalnom preduzeću ''Park'' Maglaj na poziciji električara, gdje će ostati sve do penzije. Po zaposlenju, dobrovoljno pristupa Vatrogasnoj službi 20. aprila 1968. godine.

Obavljajući obaveze vatrogasca, nastojao je da se više obrazuje i stekne veći nivo znanja pohađajući razne kurseve sve do rata. Bio je komandir Odjeljenja za spašavanje pod vodom i iznad vode, te Odjeljenja za spašavanje u zatrovanim prostorijama.

Od malih nogu pratio je momke kako odlaze u Vatrogasnu službu i doprinose Maglaju svojim radom i borbom protiv vatre. Pored toga i dajdže su mu starost dočekali kao pripadnici istog. Jedan od njih je bio komandir, Fadil Obralić.

Početak rada kao vatrogasca vezan je za jednu situaciju, kako on kaže "vatreno krštenje". To je prva akcija u kojoj je učestvovao i ona koja mu je ostala urezana u sjećanje.

"Bila je 1974. godina, ko sada se sjećam. U Novom Šeheru tačnije u Strupinoj, čovjek je kopao bunar dubok 14 metara. Spustio je benzinsku pumpu i izvlačio vodu. Kako pumpa nije bila iznad zemlje, gasovi su se sakupili i spustili u bunar. On je došao da vidi dokle je proces došao, gasovi su ga obmanuli i pao je u vodu. Njegov brat je došao da vidi gdje je on i gasovi su ga također ošamutili, te je i on pao u vodu. Okupili su policajci, ljekar, inspekcija i mi vatrogasci. Odmah smo pristupili crpljenju vode iz bunara i ugledali tijelo njih dvojice. Međutim, inspekcija nije dozvoljavala vađenje tijela, ali ja sam ih gurnuo u stranu i zahtjevao da se to obavi odmah, mora se znati ko je glavni. Smatrao sam ako im ne trebamo, zašto su nas zvali. Sišao sam pomoću užeta i jedno za drugim tijela izvukao. Bila je to strašna situacija. Porodica je plakala, vikala, a ja sam stajao i bio tek tada svjestan posla koji sam obavio. To je bila prva situacija kojoj sam prisustvovao i obavio kao pripadnik Vatrogasne službe", ističe Pašić.

U početku Pašić kaže da su bili siromašni sa opremom. Imali su staro vozilo i rušeći alat. Zahvaljujući ljudima koji su bili na položaju u Maglaju, funkcioneri i direktori, a između ostalog i članovi Izvršnog odbora vatrogasaca, stanje se iz godine u godinu mijenjalo. Vremenom su dobili vozilo koje je opremljeno vodom, pjenom i prahom, te ostalom pratećom opremom.

Svi koji su radili u Vatrogasnoj službi bili su kao porodica. Jedni drugima su davali nesebičnu podršku. Nije im bilo teško organizovati akciju ako se nekom gradi kuća. I danas, oni koji su još živi, posjećuju jedni druge i održavaju komunikaciju.

Feridova supruga se prisjeća tih druženja, koja su zaista bila kao porodična okupljanja.

"Uvijek bi se oni okupili i pili kao čaj s rumom, a izlazili ljuljajući se", kroz smijeh priča gospođa Lutvija.

Ponovo da se rodi, Ferid bi, kako kaže, proveo sve ove godine kao vatrogasac. Za njega nema hrabrijeg, a u isto vrijeme i humanijeg zanimanja. Smatra da je lijep osjećaj znati da si nekome spasio život, kuću ili jednostavno pomagao.

Godine 1975. dobitnik je Zlatne značke civilnog društva, a 2008. godine dobio je zahvalnicu i grb Vatrogasnog saveza Federacije BiH. Kada neko spomene Vatrogasno društvo, sjećanje ga asocira na jednu anegdotu.

"Kafana u sklopu Vatrogasne službe bila je polijepljena linoleumom, koji se trebao dići i novi staviti. Angažovali smo se i podijelili poslove. Jedan je strugao linoleum, drugi zidove, treći je bio zadužen za elektriku i tako dalje. Ovom što je bio zadužen za linoleum, posao mu nije išao baš od ruke. Da bi sebi olakšao posao, donio je benzin i polio po linoleumu kako bi ga odlijepio. Kako se benzin isparavao, prostorija se punila plinom. Jedan od izvršilaca poslova izvadio je cigaretu i zapalio, što je uzrokovalo detonaciju u toj sali. Svi prozori su popucali i izbacani van, zajedno s njima i svi mi koji smo bili unutra. Kada smo postali svjesni situacije, okupili smo se i teškom voljom došli do zaključka da se do jutra sve mora vratiti na svoje mjesto. Ujutro su gosti došli, sve je bilo na svom mjestu. Poslije je ta situacija nama postala fora i predmet zezancije", kroz smijeh priča Ferid.

Dok je sa suprugom pričao sa oduševljenjem dogodovštine iz tog perioda, razgovoru se pridružio i njihov unuk Eman, mali sportista, budući košarkaš. Rado je naglasio: "Mnogo volim sport, ali bih volio i ja jednog dana postati kao djed, dobar vatrogasac."

"Cijeli život živim između vatre i vode, ali ja to ništa ne bih mijenjao. Ja sam zaista sretan čovjek", veselim tonom ističe Pašić, vatrogasac koji iza sebe ima bogatu prošlost.

Budi u toku - www.maglajinfo.com