Lejla Softić, zlatni student i briljantna odbojkašica

13.11.2014. 09:10 0

Kad se želi i hoće, sve se može. Ne znamo da li je to životni moto 22-godišnje Lejle Softić, novopečenog profesora tjelesnog odgoja i sporta i sjajne odbojkašice premijerligaša Slobode iz Tuzle, ali ona je u praksi to pravilo na najljepši način potvrdila, piše tuzlanski portala tuzlalive.ba.

U povodu 38. godišnjice Univerziteta u Tuzli, nagrade i priznanja uručena su za sedmoro studenata ovog univerziteta, a među njima, sa prosjekom ocjena od 9,63 tokom studija je i Lejla Softić.

 

U rodnom listu joj je Doboj rodno mjesto, ali ona je odrasla, osnovno i srednje školovanje završila u Maglaju, odakle je prije nešto više od četiri godine došla u Tuzlu. Radi studiranja i bavljenja odbojkom.

 

– Počela sam u Jelovici, nastavila u Studentu koji je izborio Premijer ligu, a sada sam već dvije godine u OK Slobodi. Moram reći da za svo vrijeme nisam propustila nijedan trening – kaže Lejla Softić, nakon jučerašnjeg slavlja i dobijenog priznanja Zlatni student.

 

Kao što u odbojci nije propuštala treninge, unatoč silnim obavezama, tako i tokom četverogodišnjeg studija nije propustila nijedan ispit. Znači, briljantno, sve u roku, sa najvećim ocjenama.

 

– Ovo je veoma zahtjevan fakultet. Dosta predavanja, vježbi, teorije, prakse. Ali, kažem da je bitno sanjati svoj san i težiti ka ostvarenju. Zacrtala sam prioritete, a to su bili fakultet i odbojka, baš tim redosljedom. Nisam posustala, znala sam šta mi je cilj i, evo, došla sam do kraja ove faze u životu – objašnjava svoju matricu uspjeha Lejla Softić.

 

Diplomirala je 18. septembra ove godine. Priznanje “Zlatni student” omogućava joj i neke beneficije za dalje.

 

– Nemam posla, ali želim nastaviti. Univerzitet me oslobodio plaćanja oko 2.500 maraka za magisterij. Želim završiti i taj stupanj obrazovanja, nadam se da ću i doktorirati – novi su životni ciljevi naše sagovornice.

 

U odbojci, kaže, još nije pokazala sve što može. Oni koji prate nastupe OK Slobode u Premijer ligi, svjedoče jednoj nevjerovatnoj energiji, borbenosti do maksimuma, velikoj motivaciji. Odbojkašice imaju poseban način ispoljavanja radosti prilikom osvojenog poena. Lejla Softić to preživljava na poseban način, radost ili grč vide se u svakom trenutku na njenom licu. Nije kapiten ekipe, ali je svakako iznimno važan kotač u mehanizmu stroja koji vodi trener Almir Žilić.

 

– Sada, kada sam završila studiranje, više se mogu posvetiti odbojci. Mislim da tek sada igram na višem niou. Imam još dosta želje i energije da se usavršavam. Ponavljam, sve se može ako čovjek zna što mu je životni cilj. Na prvoj godini FTOS-a imam brata kome sam također željela prenijeti svoja iskustva i vjerujem da će ih slijediti i biti dobar student. Bitno je htjeti i boriti se da ostvariš želje.

 

Dok je živjela u Maglaju, trenirala je odbojku, jer je to bio jedini ženski sport u tom mjestu. Nastavila je u Tuzli 2010. godine, na poziciji “dizača” ili tehničara , bez nje se teško može zamisliti igra Žilićeve ekipe.

 

Lejla Softić namjerava ostati u Tuzli, negdje odraditi pripravnički staž, doći i do stalnog posla. Na FTOS-u je i Amel Muratović, student četvrte godine i njen vjerovatno budući životni pratilac. Sve se eto nekako vrti oko sporta i tjelesnog odgoja.

 

Zlatni student i briljantna odbojkašica, Lejla Softić, mnogima bi mogla biti primjer osobe koja zna kako uspjeti u životu, piše tuzlalive.ba. 

 

 

Budi u toku - www.maglajinfo.com