Učenica Prve osnovne škole Maglaj

Maglajka Adna Međić napisala drugo najljepše dječije pismo

11.10.2017. 16:10 0

Jozo Naletilić, učenik Druge osnovne škole iz Širokog Brijega, pobjednik je takmičenja za najljepše dječije pismo, koje organiziraju ''JP BH Pošta'' d.o.o. Sarajevo i HP Mostar povodom Svjetskog dana pošte.

Na Svjetski dan pošte tradicionalno se dodjeljuju nagrade za pobjednike takmičenja u pisanju pisama za mlade, koje se tokom godine organizuje u svim osnovnim školama u Federaciji BiH. Najbolje pismo predstavljat će BiH na 46. međunarodnom takmičenju.

Stručni žiri oba poštanska operatera usaglasio je da je najljepše pismo u Bosni i Hercegovini u 2017. napisao Jozo Naletilić, učenik Druge osnovne škole iz Širokog Brijega. Drugo mjesto osvojilo je pismo Adne Međić, učenice Prve osnovne škole iz Maglaja, a treće  pismo Lucije Kordić, učenice Osnovne škole „Fra Didak Buntić" iz Čitluka.

- U pismu sam se uvukao u kožu malih Liliputanaca koji sa strane promatraju svijet. Mislim da ovaj svijet nije savršeno mjesto za život, ali nije ni tako loš kao što ga neki opisuju - rekao je Naletilić koji je prije dvije godine osvojio četvrto mjesto na ovom takmičenju.

Ostali nagrađeni učenici su Amina Cerović iz OŠ "Jsak Samokovlija" iz Sarajeva, Tara Milinković iz OŠ „Vladmir Pavlović" Čapljina, Muhammed Halilović iz OŠ „Skender Kulenović" Zenica, Adna Alihodžić iz OŠ „Musa Ćazim Ćatić" Sarajevo i Mirna Sučić iz OŠ „Stjepan Radić" Prisoje. Nagrađeni su i njihovi nastavnici maternjeg jezika; Stanka Zovko iz Druge osnovne škole Široki Brijeg, Edina Ibraković iz Prve osnovne škole Maglaj i Silvana Prusina iz OŠ „Fra Didak Buntić" Čitluk. Najkreativnijim pismima proglašeni su radovi učenice OŠ „Musa Ćazim Ćatić" iz Sarajeva Dunje Ginzburg i učenika Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama iz Mostara Davida Aničića.

Poštanski operateri dodijelili su im vrijedne nagrade. Nagrada za prvo mjesto iznosi 300, drugo 200, a treće 100 KM. Troje prvoplasiranih učenika dobili su i po tablet računar te poklon kese BH Pošte i HP Mostar.

Troje nastavnika maternjeg jezika nagrađeni su sa po 100 KM. Ostali nagrađeni učenici, kao i dvoje učenika čija su pisma proglašena najkreativnijima, dobili su prigodne poklone od poštanskih operatera. Svi učenici i nastavnici su nagrađeni diplomama i poštanskim albumima BH Pošte i HP Mostar.

Adnino pismo pročitajte u nastavku.

Poštovani Sekretaru!

Ja sam onaj vragolasti kolibrić koji Vas svaki dan posmatra, kucka u prozor i pažljivo sluša Vaše razgovore sa predsjednicima raznih zemalja. Ponekad uletim i u salu gdje mogu slobodno letjeti i čitati nazive zemalja zapisane na stolovima. Tu se sastaje velika porodica naroda svijeta. Liče mi na moju raznoliku porodicu. Mnogo nas ima na sve strane, ali kad je hladno svi se okupimo i pripijemo jedni uz druge da se zaštitimo.

Iza svakog imena zemlje ja vidim njene prekrasne slike.Osjećam miris iz Tunela ljubičastog cvijeća u Japanu i Šarenih planina u Kini. Prekrasni su Plavi grad u Indiji, terase rižinih polja i Viktorijini vodopadi. Tu je Nakrivljena šuma Poljske i Veliki koraljni greben Australije. Tako rado bih se igrao skrivača u Pećini svitaca na Novom Zelandu. Volio bih letjeti sa kolibri leptirom cvijetnim livadama Bosne i Hercegovine gdje spavaju kameni stećci.

A onda ugledam slike betonskih zidova i ograda od bodljikavih žica. Svaki dan ih je sve više i više, na sve strane svijeta. Kao da vidim mnogo,mnogo kaveza u svijetu. Znaju li oni da kad se neko ogradi postaje usamljen?!

Umjesto milozvučnog cvrkuta sada čujem otrovne jezike i viku. Tako nastaju ratovi! A uz riječ rat uvijek stoje riječi suze i bol.

Najviše me bole suze mog malog drugara koji sjedi ispred takvog visokog bodljikavog zida. Šćućuren i bos, plače tiho i šapuće: „Gladan sam... Hoću svojoj kući...“

A obećali ste da ćete čuvati svu djecu i njihova prava!

Djeca trebaju biti u nekoj lijepoj školi. Smijati se i radovati svakom novom danu.

Trebam Vas odvesti u neku školu da čujete njihov razgovor o Koloseumu, Ajfelovoj kuli, Kineskom zidu i Kipu slobode...

Djeca su prava svjetska čuda!

Trebate proviriti u dvorište i vidjeti kako se djeca lako dogovore koju će igru igrati na odmoru. Nije im teško skupljati mrvice od užine za gladne ptice. Tako lako pruže ruku baki da pređe ulicu, a mace lutalice vode svojoj kući i brinu se o njima. Najbolje bi bilo da svi odrasli odigraju jednu utakmicu s djecom da otkriju šta je fer borba i kako se zajedno raduje.

A tek kad je neko povrijeđen! Svi se okupe oko njega i žele da mu pomognu. Pružaju tople ruke i tješe ga.

Oni znaju da su različiti, ali im to ništa ne znači. Više vole biti zajedno. Kako su samo uporni da savladaju neki teški zadatak,da savladaju prepreku! Oni najbolje znaju šta je timski rad i od njih možete mnogo naučiti.

Koliko je naroda u svjetskom timu,a nikako da podijele zadatke i riješe probleme u svijetu. Trebalo bi vratiti u škole sve one što viču, što grade zidove i pričaju o ratovima. Zaboravili su važne lekcije. Neka ponovo uče šta je poštovanje, tolerancija i hrabrost. To su vrijedne stvari za ljude.

Trebate sagraditi lijepe škole u svakom kutku ove naše planete Zemlje. Gdje god ima dijete napravite školu. Neka ljudi koriste svoj um i stvaraju svijet bez mržnje i nasilja. Neka ne dozvole da ih neko nagovori na zlo jer svi smo mi samo Zemljani.

Lijep pozdrav od malog zemaljskog bića.

New York, 25.3.2017. godine

Budi u toku - www.maglajinfo.com