Priča o maglajskom turbetu

5.04.2014. 21:27 0

Ako vas put nekada nanese obalom rijeke Bosne putem prema Bijeloj Ploči poslije Uzeirbegovog konaka i džamije Fazli - pašine naići ćete na mezarje u kome se nalazi turbe, jedino takvo na periferiji našega grada.

U nekoj knjizi stoji da je turbe arapska riječ, koja kod muslimana zamjenjuje izraz mauzolej, tj. nadgrobni spomenik, i da je islamsko graditeljstvo ovu vrstu spomenika razvilo u više tipova, naročito kružnog i poligonalnog oblika, te da je pokriven kupolom.

 

U istoj knjizi još piše da su turbeta obično uz džamiju, ili na groblju, mada to često nije slučaj. Jedna druga knjiga veli da je turbe turska riječ, koja znači grob, grobnica, mauzolej, u kome se nalazi kenotaf (grč. kenos - prazan i taphos - grob) simboličan grob podignut na uspomenu rahmetlije, čije tijelo počiva negdje drugo.

 

Legende imaju prvu i završnu riječ, jer turbe je materijalizovana legenda. Sagradi se tamo gdje legenda počne. A koliko legendi - toliko i turbeta. Razasuti ovakvi i slični spomenici po cijeloj zemlji bosanskoj izazivaju divljenje i strah, radoznalost i poštovanje. Slučaj je to i sa maglajskim turbetom koje je nastalo ne zna se kad.

 

Ako vas put nekada nanese desnom obalom rijeke Bosne putem prema Bijeloj Ploči poslije Uzeirbegovog konaka i džamije Fazli - pašine naići ćete na mezarje u kome se nalazi turbe, jedino takvo na periferiji našega grada, međutim o tome čiji mezar se u turbetu nalazi postoje samo pretpostavke.

 

 

Napisao je Mehmed Mujezinović da je ovo maglajsko turbe koje je jedino na periferiji našega grada dosta jednostavno turbe od šepera sa mušepcima, u kome se nalaze tri mezara označena kuburama.

 

U zidu turbeta u unutrašnjosti isklesan je i slijedeći natpis na kamenoj ploči. Natpis je usljed vlage oštećen, a na njemu se može pročitati sljedeći tekst: “Na ovom časnom mjestu leže Abdulkerim - baba, šejh i evlija i njegov sin Šejh Muslihudin efendija, kao i Muslihudinova majka Kadira. Ko posjeti turbe neka za njihove duše prouči Fatihu.”

 

Historija govori da je krajem 15. ili početkom 16. stoljeća formirana zasebna nahija Maglaj. Sjedište nahije bilo je u Maglaju, gdje su bili smješteni lokalni organi vlasti. U sudskom pogledu naš grad pripadao je kadiluku Brod, a nakon formiranja novih kadiluka sredinom 16. stoljeća, nahija Maglaj pripojena je kadiluku Tešanj. 

 

No prije toga, moglo bi biti da je kadija imao svoga naiba u Maglaju. Ovaj nagovještaj treba dodatno preispitati. Kao potvrdu prava uživanja u selu Raduši izvor izrijekom kaže: ,,...na osnovu hudždžeta Muslihuddina, naiba kadije Broda.“

 

U podacima o nahiji Maglaj, u Opširnom popisu bosanskog sandžaka iz 1604. godine, koji je prevela i obradila Amina Kupusović, a prenio Adin Ljuca u knjizi Maglaj na tragovima prošlosti između ostalog nalazi se i podatak da je u popisu sela nahije Maglaj pod brojem 9. selo Jablanica koje pripada Maglaju, a među posjedima u tom selu je i Zemin Muslihuddin - halife, imama u selu Jablanica – odsjekom, godišnje 40.

 

Vrlo je moguće da se u sva tri gore navedena primjera radi o istoj osobi. To bi značilo da je u maglajskom turbetu sahranjen izvjesni Šejh Muslihuddin efendija sin Šejha Abdulkerim - babe, imam u selu Jablanica i ovlašteni zamjenik, odn. zastupnik kadije kadiluka Brod, koji je živio u 16. stoljeću.

 

 

 

Budi u toku - www.maglajinfo.com